Aktuelnosti
 
Servisne informacije
  Važni telefoni
  Saobraćajna povezanost
  Sabori
 
Turističke karte
  Grada
  Opštine
 
On-line izvodi
Rođenih
  Venčanih
  Državljana
  Umrlih
   
Javni pozivi
  Tenderi
   
Mali oglasi
  Prodajem
Kupujem
Biracki spisak
 
Strategija održivog razvoja opštine Kuršumlija
 
Strategic document
Visions, priorities and goals
 
Investiraj u Kuršumliju!
 
Anketa:
Da li ste za promenu imena Kuršumlije u Bele Crkve?
Da   Ne   Svejedno
Igrajte fer, glasajte samo jednom!

KOSANICA ili KOSANČIĆ


Prohujaše 75 godina od kada je donesena prva fudbalska lopta u Kuršumliju - grad na Toplici, ali ostaje otvoreno pitanje: ko je doneo prvu loptu i koji je naziv prvog kluba bio? U knjizi «Fudbalski klubovi u Jugoslaviji» od Bratislava Stojanovića i Dragiše Kovačevića, Beograd 1977.godine, koja je malo ideološki obojena, stoji da je prvi fudbalski klub u Kuršumliji formiran 1928.godine pod nazivom KOSANICA, kao i to da su ga formirale «napredne zanatlije», kao i to koji je najbolji tim i koji je najbolji pojedinac? Nabrojmo imena: Dušan Mirković - Alil, Dragiša Atanasković - Giša, Predrag Radovanović - Pedi, Radoslav Radojičić - Roda, Miodrag Vasiljević - Pajac, Stojan Živković - Žabac, Dušan Perić - Prnda, Živorad Vasiljević - Ćivac, Ranko Stanković - Šora, Milivoje Popović - Binder i Ljubomir Janjić - Janja. Najbolji pojedinac Pajac a najbolji golgeter Ranko Šora. Nema se šta prigovoriti, sve su to bili izvrsni fudbaleri, ali je to ipak tim po izboru jednog čoveka koji je dao podatke za pomenutu knjigu.

U sprovedenoj anketi krajem sedamdesetih, osim pomenutih, svi se ovi fudbaleri nalaze na anketnoj listi, a to su: braća Otašević Milutin - Čoče i Dragutin - Guta, Petar Tomić - Pera, Božidar Popović - Ćata, Bagica Cvetković, braća Stanković -Boba i Cale, Tomi Tomić, Duško Tomić - Sidža, Slavimir Vučković, Dragan Đukić, Miroslav Vučković - Šarac, Rade Milosavljević -Dupeglava, Radoslav Maksimović - Batka, Zvezdan Kučević - Zeka, Novica Janković - Cimi, Avram Zdravković - Avra, dr Dragan Milošević, Nikola Stojčić - Babljok, kao i nešto mlađi Milivoje Đordević - Banjac, Radič Milijanović, kao i golmani: Vasko Gajić i Velimir Rajević - Lela.

Kuršumlija je u to vreme mogla da sastavi bar- dva tima sličnih vrednosti pa postoji mogućnost da se o nekog ogreši, da se zaboravi. Razlika između dotične knjige i sprovedene ankete postoji, kada je u pitanju najbolji pojedinac. U knjizi najbolji pojedinac je Pajac a u anketi najviše glasova dobio je Ranko Šora. Nema prigovora, bilo koji od njih da se proglasi najboljim, neće se pogrešiti: Pajac - prefinjeni tehničar, «komandant odbrane», koji je igrao mudro, kako kažemo - igra glavom, koji nezna da napravi faul: Ranko Šora «razbijač», vrsni golgeter, za koga nije bilo pitanje da li će već koliko golova će dati! Tu je i Janja, sa svojim driblinzima, poput Šekularca, kao i bravurozni golman Alil. U takvoj konkurenciji ne može se biti siguran da se o nekog ne ogreši. Zato treba prihvatiti anketu kao najmerodavniju da da svoj sud, da je to «zlatna generacija» kuršumlijskog fudbala, uz dodatak da je anketa vođena za predratni period kao i poratni zaključno sa KAĆUŠOM, koja je ponosno nosila svoje ime od 1945-e do 1953. godine kada se na skupštini u hotelu «EVROPA» ponovo vraća staro ime KOSANICA. No vratimo se početku i malo, kako rekoh ideološki obojenom tekstu, da su fudbalski klub formirale «napredne zanatlije». Fudbalski klub su u stvari formirali mladi Ijudi i studenti, koji su u većim gradovima gledali i zavoleli fudbal, a «napredne zanatlije» su istina pomagale materijalno. Arhivske građe nema da bi se utvrdio datum i naziv kluba. Ali u ta romantična vremena imena klubova nisu davana po reci, nego po junaku /Kosančić Ivanu/, zatim reka Kosanica ne protiče kroz Kuršumliju već reka Toplica. Ako je klub formiran 1928-e a 1954.godine imamo fudbalski klub KOSANČIĆ, teško je pretpostaviti da se naziv menjao već posle šest godina? Ostaje velika verovatnoća da se klub zvao KOSANČIĆ što potvrduje Duško Perić - Prnda, igrač sa dugom i bogatom fudbalskom karijerom, igrajući za KAĆUŠU i kasnije za KOSANICU. To potvrđuju i Tomi Tomić i Duško Tomić - Sidža.



Ono do čega je moglo pouzdano da se dođe, jeste da se fudbalski klub KOSANČIĆ pojavljuje 07.4.1954-e kao i 25-7.1958. godine. Nema podataka kada je formiran ni kada je prestao da postoji. Međutim, postoji pouzdan podatak da je 1952-e godine formiran Fudbalski klub SLOGA. Da 1954-e godine postoji Fudbalski klub OMLADINAC, koji te godine igra sa KOSANČIČEM sa crnim florom oko ruke, u vreme žalosti povodom pogibije kralja ALEKSANDRA. Fudbalski klub KOSANICA igra 18.8.1940.godine u Prištini protiv GRAĐANSKOG i gubi rezultatom 5:4. Zbog nedostatka arhivske grade, moramo se osloniti na aktuelnog prokupačkog sportskog hroničara Jevtu Zlatanovića, po čijoj se evidenciji KOSANICA pojavljuje takođe 1954-godine, tačnije 25.11.1954-godine gubi u Prokuplju od TOPLIČANINA sa 6:0 dok u revanšu u Kuršumliji rezultat je 1:1.

Ime KAĆUSA prvi put se pominje 25.5.1945. godine u susretu KAĆUŠA - IV PROLETERSKA, rezultat 5:0, uz napomenu da je to jedna od njenih najboljih igara. Zanimljivo je da se, kako a nazivu kluba, tako i o tome ko je doneo prvu loptu, pojavljuje više imena. Radovan Stanković /1912godine/ najbolji fudbaler i kapiten tima, u anketnom pitanju: ko je doneo prvu fudbalsku loptu, odgovorio da je to Nisa Vuksanović - Durut 1925-godine. Dušan Janjić /1906.godine/ tvrdio je da je on doneo prvu fudbalsku loptu iz Niša. Hrana - Koce /1911.godine/ i Todorović Čirko / 1916.godine/ su tvrdili da je prvu loptu doneo Rade Protić iz Francuske. Međutim, po kazivanju Svetislava Filipovića /1908.godina/ ipak je pre svih njih u Kuršumliju prvu fudbalsku loptu donela Odović Darinka inače, profesor francuskog jezika u Kuršumlijskoj gimnaziji. Nemamo podatak da je Fudbalski klub formiran pre 1928.godine, ali bilo bi čudno da se klub formira tek četiri godine nakon donošenja prve lopte! Zato moramo prihvatiti ponuđenu knjigu kao relevantan dokaz, ali ostaje izazov svima koji bi imali dokaz kada je tačno klub formiran, kako se tada zvao, a pisac ovih redova bio bi im veoma zahvalan.



Kada smo pravili anketu, postavili smo pitanje i o predratnom fudbalu, i dobili smo dosta zaboravljenih imena., pa je ovo prilika da ih «izvadimo» iz zaborava. Ujedno treba istaći da su to igrači KOSANČIĆA koji su kasnije igrali i za KAĆUŠU i za KOSANICU, a to su: Toza Mandić, Hrana - Koce, Boža Jordanović, Arsenijević Živan i Bratimir - Timir, Radovan Stanković, Milivoje Popović - Binder, Voja Dimitrijević - Džinac, Zvezdan Stanković, Miodrag Ristić - Burek, Ranko Stanković - Šora, Aleksandar Bojković - Kačar, Nenad Radovanović - Nena, Miodrag Milosavljević - Tenk, Dragan Spasojević, Živa Marković, Slobodan Živković, Boba Janetović Gogić, Vule Milutinović - Pata, Milutin Stojčić - Luta, Slava Joksimović - Kurta, Miško Milutinović /opančar/, Voja Babljok /šnajder/, Branislav Dimitrijević, Dragi Ikić - Ljuš i Ranđel Milutinović /krojač/. Među ovim igračima ima više njih, ko.ji su igrali i pre i posle drugog svetskog rata/ kao.nap.Todorović Ćirko/. Veoma zaslužni za osnivanje kluba bili su: Rade Protić, Radovan Stanković, Ragib Kolaković, Miloš Sulović i Tihomir Mirković - apotekar. Stalni sekretar bio je Radovan Stanković. Posle rata prvi predsednik bio je Petar Stanojević, zatim Miloje Mijajlović, a klub su pomagali: Žika Jeremić - šuster, Duda Rajević, Voja Milenković, Ratomir Andrić - kmet i Bora Stanković. Razlika između ondašnjeg i sadašnjeg fudbala je u tome što nisu imali premije za igru, ni autobuse za gostovanje, nego stave klupe na karoseriju kamiona i posedaju, nisu se prenemagali po terenu, a nisu imali ni trenera, nego ima da igraju kako kaže apsolutni autoritet Ranko - Šora. Primera radi kad su igrali protiv zloglasne SS - Divizije «princ eugen», izašli su na teren bez svake opreme, takoreći bosonogi i pobedili sa 4:2. Kako priča Giša Atanaskovic, bila je zakazana i revanš utakcima, ali nije odigrana jer je Divizija preko noći otputovala.



Prateći Jevtu Zlatanovića vidimo da Kosanica zadržava svoj život i u toku rata. Kosanica igra 1942-godine u Kuršumliji protiv Niškog HAJDUKA, rezultat 4:1, 1945.godine u Kuršumliji KOSANICA - RADNIČKI Prokuplje 4:5, jula 1945-godine KOSANICA -NACIONALNA SLUŽBA Prokuplje 4:1, septembra 1943-godine KOSANICA -REPREZENTACIJA PROKUPLJA 5:1.

Usled nedostatka prostora navešću samo nekoliko većih uspeha, u koje ubrajam i nerešeni rezultat protiv Radničkog iz Niša 1952-godine, iako je RADNIČKI vodio sa 4:0 i 5:4 ipak je na kraju bilo 5:5. Pobeda protiv DINAMA iz Niša 7:1, pobeda protiv VLASINE u Kuršumliji 6:1. Eliminacija TOPLIČANINA u kvalifikacijama za 1. saveznu ligu 5:0 u Prokuplju i 2:2 u Kuršumliji, da bi «položili oružje» u finalnom obračunu sa Niškim ŽELEZNIČAROM aprila 1946.godine 1:1 u Kuršumliji i 1:5 u Nišu. Subjektivno ili ne, ali po sećanju Ranka Šore, bilo je ometanje za nastup braće Vasiljević da igraju /možda su se sećali rezultata KAĆUŠA - REPREZENTACIJA NIŠA 6:2 - po sećanju Pajca/, a počivši Ranko Šora /pričao je / da je u revanšu u Kuršumliji kod stanja 1:1 bio povređen i da je KAĆUŠA nastavila sa 10 igrača. Želim da istaknem dve izjave - dve naše legende: Ranko Šora mi je pričao da nikada nije promašio penal, a Pajac da je posmatrajući CRVENU ZVEZDU rekao Miljanu Miljaniću da bi ga bilo sramota da igra fudbal kao što igra njegov centarhalf. Prve sudije u Kuršumliji bili su: Rade Milenković i Avram Milenković - Acko pekar, a prvi savezni sudija Ratomir Mijajlović.



Početkom šezdesetih godina fudbalski život u Kuršumliji obeležiće generacija koju su predvodili: Bane Manitašević, Mirče Radovanović, Zića Vuksanović, Živojin Stefanović - Prlina, kao i nešto mlađi: Zoran Joksimović, Petar Kilibarda, Janko Milunović - Džule, Miki Milovanović - Šiptar, Mirko Dorđević - Seljak, Voja Novaković, Cobi Vučković . Sredinom šezdesetih trener toga tima Tika Pendić počinje da vrši smenu generacije i postepeno u ekipu uvodi mlade igrače Mišu Timotijevića, Dragana Šulovića, Mirka Mirkovića - Noneta, braću Mađar, Svetislava  Jaćevića, Slavka Čarapića, Ivu Milićević, Ivu Milanović, Milana Miljevića, Vesić Miroslava, Acu Đorđević, Dejana Savića, Dragana Bogdanovića i druge.

U sezoni 1965/1966 Kosanica osvaja prvo mesto u podsavezu i ulazi u Međupodručnu ligu Niš, Pirot, Leskovac. i u trenutku kada su se imali veći planovi na scenu stupa fudbalski podsavez Niša i Kosanicu vraća u niži rang takmičenja navodno zbog neodgovarajućeg terena. Uprava Kosanice tada donosi odluku da se istupi iz daljeg takmičenja ali u zadnjem trenutku dva starija fudbalera o svom trošku prijavljuju Kosanicu za dalje takmicenje. To čine sada pokojni Mirko Dorđević - Seljak i Janko Milunović -Džule, i njihova je velika zasluga što fudbal u Kuršumliji nastavlja da živi.

Narednih par godina ekipa Kosanice igra promenljivo i ponovo postaje član međupodručne lige.

Što u ovom periodu jedna darovita generacija fudbalera nije postigla veći uspeh smatra se da je u prvom redu krivac fudbalski savez Niš, jer se stekao utisak da nije želeo da vidi Kosanicu u višem rangu, a takođe dosta krivice leži i na samom gradu koji nije pružio kako klubu tako i fudbalerima uslove da postignu veći uspeh, pa usled toga dolazi do odliva fudbalera u druge razvijenije klubove.

Nakon toga za trenera dolazi doskorašnji fudbaler Mirče Radovanović, kao i jedan veliki zaljubljenik u fudbal koji ce sve svoje slobodno vreme posvetiti sportu - pokojni Dragan Vučkovic - čika Dragan. Počinje stvaranje jednog tima koji će po mišljenju mnogih biti jedan od najboljih koji je grad imao. U sezoni 1972/1975 Kosanica ulazi u Nišku zonu, koja je u to vreme bila izuzetno jaka liga. Pamte se kvalifikacione utakmice koje je ovaj tim Kosanice odigrao protiv Leskovačke Sloge. U Leskovcu je bilo 1:2 da bi u Kuršumliji to bilo nadoknadeno golovima Jaćević Sveleta i Đordević Ace, uz suđenje saveznog sudije Remzi Kuršumlije.



Ulaskom u Zonu Kosanica igra vrlo dobro i u prvih deset kola jedini je tim bez poraza u svim ligama. Tim najčešće igra u sastavu: Toma Kovačević - Kovač, Zoran Dimitrijević - Bugi, Savić Živorad - Žića, Čarapić Slavko - Puća, Nešić Srbobran - Ćeba, Milijanović Zoran - Zoki, Novaković Vojkan - Voja, Bogdanović Vuk - Muljko, Đordević Aca - Koska, Jaćević Svetislav - Cvele, Jaćević Milutin-Ćuri Gmiza, a često su nastupali i Vesić Miroslav - Kara, Ivan Milanović - Kajdža i drugi kao i u to vreme mladani Čarapić Slavoljub - Ljuske i Marić Bratislav - Kockar. Za predsednika kluba tada dolazi Milićević Vidosav - Korčagin a sekretara Milijanović Radič. I umesto da klub stane na zdrave noge i postigne još veći uspeh, dolazi do sukoba zbog čega klub napušta nekoliko igrača: Kovačević Toma, Šulović Dragan, Iva Milanović, Petrović Dine odlazi u Radnički iz Niša, Čarapić Slavko prelazi u Topličanin. Iz tih razloga u drugoj godini takmičenja Kosanica ispada iz Niške zone tako da jedan veliki tim i dobra generacija fudbalera ostaju nedorečeni.

Nakon takvog pada nije se moglo brzo i lako podići. Strpljivo i znalački novi trener, a danas svakako doajen kuršumlijskog fudbala PETAR KILIBARDA, od nekih novih klinaca gradi tim koji će u sezoni 1978/79 uspeti da se nanovo vrati u Nišku zonu. Možda značajnije od toga, treba navesti da je upravo Kilibarda otkrio i u vrsne prvoligaše trasirao trojicu mladih Kuršumlijskih fudbalera. O svemu tome u nastavku.

Uz nekoliko starijih igrača Kilibarda stvara novu generaciju koju su predvodili Dragan Dorđević - Džodža, Radovan Gavrilović - Race, Mile Lukić - Ruta, Tomica Maksimović - Toca , kao i nekoliko sedamnaestogodišnjaka, koji nisu znali ili nisu  hteli da razumu komplekse zvane: Pukovac, Malošište ili Žitorađa.

Jedan klinac dominira ligom i sezonom, i sasvim mu je svejedno gde ili protiv koga igra. Jedna sezona u podsavezu bila je dovoljna pa da taj klinac zgazi pravo, na tada jak prvoligaški teren Niškog Čaira. MIROSLAV - MIKI ALEKSIĆ. Postaje standardno i jedno od najboljih levih krila Radničkog svih vremena. Debituje i za mladu reprezentaciju Jugoslavije na Karabumi. Nakon Radničkog Aleksić odlazi u šampionski tim Vojvodine a zatim karijeru nastavlja u Grčkom prvoligašu Doksi.

DRAGAN RADOSAVLJEVIĆ još kao derište sukobljava starije generacije na poljančićima i malim terenima, u čiju će ekipu. Stvorilo ga poljanče pored Stare Crkve. Dadoše mu sa pravom nadimak DŽAJA. Kao osnovac odlazi u veliku CRVENU ZVEZDU. Sa nepunih šesnaest godina debituje u Kosanici a zatim prelazi u Prokupački Topličanin. Narednu sezonu sa Aleksićem počinje u Radničkom. Budu prvotimci i nose igru Radničkog u najuspešnijem periodu Niškog fudbala, kada su kroz Evropu prosto pregaženi: Napoli, Grashoper, Fejenord, Lask, Dandi Junajted ... Povreda je nažalost, Džaju sprečila da u fudbalu ostvari sve ono za šta je imao predispoziciju i talenat.

Te 1979.godine ulazak u Nišku zonu bio je i «više od igre». Kuršumlija po prvi put, umesto ranijih raznih igrališta, dobija STADION, sa pravim travnatim tepihom, ograđen, i sa tribinama za nekoliko hiljada gledalaca. Stvoren je zanos. Na premijernom otvaranju stadiona sa velikom CRVENOM ZVEZDOM /1 :9/ čuveni Vladimir Petrović - PIŽON, nekoliko puta pokazuje kako ne treba dozvoliti paučinu u uglovima golova.

Počinje sezona. Dobre igre i pobede. Ali, crna jesen i nezapamćena POPLAVA te 1979-godine stišala je zanos. Debele naslage blata i mulja, na terenu. Utakmice se igraju van Kuršumlije. Neće, pa neće. Novo ispadanje iz Zone. Novi početak. Novi - stari sukobi, ali neka ih sada onima koji su ih stvarali.

Klub se do današnjeg dana održava ali tavori. Mnogi okreću leđa klubu. Ali Petar Kilibarda je čovek koji sve te godine nemerljivim naporom i svim svojim slobodnim vremenom, neda da stvari propadnu do kraja. Biva i trener, i ekonom, i vozac i ... sve ujedno samo da Kosanica opstane. Igrači dolaze i odlaze a Gavrilović Radovan - Race, Milovanović Momčilo - Mose i Dorđević Ivica - Cule su uvek tu da budu okosnica.

U tom periodu Kosanica daje i svog trećeg prvoligaškog fudbalera PETRA JOVANOVIĆA - PERU. Počinje u niškom Radničkom, a zatim nastavlja u Napretku, Proleteru, Budućnosti, Prištini. Nažalost Pera je bio poslednji jer je zadnjih desetak godina Kuršumlijski fudbal obeležio dolazak većeg broja igrača sa strane, mahom starijih i naigranih. Rezultata svakako nije moglo biti.

Ujesen 1998.godine kreće se od nule. Od talentovanih kuršumlijskih dečaka stvara se novi tim. i odmah rezultati i vrh tabele. Ali, opet neko ali, NATO agresija na našu zemlju, sprečila je ponovni proboj Kosanice u rang koji joj svakako pripada i koji zaslužuje.Sada se uzdamo u neke naše «nove klince» koje predvodi kapiten Novičić Radiša - Raca a želimo i očekujemo da stasaju Pećaranin Bojan - Pećina, Dikić Petar - Pera, pa Caki, Mića, Malac ... a biće i plejada novih ako nastavimo da forsiramo i stvaramo sopstveni igrački kadar, i ako nova uprava kluba, sa predsednikom Radišom Jovićem, uspe da obezbedi optimalne materijalne i međuljudske odnose.

Priča o Kosanici ili Kosančiću svakako nebi bila potpuna ukoliko ne bismo pomenuli i sledeće zanimljivosti: svakako dužno je pomene ime ĐOKIĆ MOMČILA - MOME rođenog 27.02.1911.godine u Kuršumliji a umrlog 21.4.1985.godine u Beloj Crkvi. Fudbaler - reprezentativac i trener, učesnik Prvog Svetskog prvenstva 1950.godine u Urugvaju. Jedan je od najboljih beogradskih krilnih halfova između dva svetska rata. Počeo je da igra 1921-godine u podmladku beogradske Jugoslavije. Uz 24 utakmice za reprezentaciju Beograda i jednu za B tim Jugoslavije 1936.godine, odigrao je 13 utakmica za našu najbolju selekciju. Igrao na svim utakmicama našeg tima na svetskom prvenstvu u Urugvaju, kada je Jugoslavija osvojila treće mesto, najbolji plasman u istoriji Jugoslovenskog fudbala / Vasa Stojković: «LEGENDE FUDBALA», Jež 1985.godine/.

Najveći entuzijasti kuršumlijskog - kosaničkog fudbala svakako su: Dragan Vučković, Dobrivoje Gašić, Tika Pendić i Petar Kilibarda, koji su sve svoje slobodno vreme poklanjali «Kosanici».

Moramo pomenuti i nekoliko najvernijih navijača, koji su svakako sastavni deo ovog kluba, a pre svega: Miki Grbu, Ranka Lazovića, Mileta Rakića -Rutu..., koji su sve svoje poslove znali da ostave zbog fudbala.

Najduže su igrali fudbal u Kuršumliji: Duško Alil i Duško Prnda, od starijih generacija, a Race Gavrilović i Ivica Đordević od kasnijih generacija.

Počev od Kosančića, preko Kaćuše do današnje Kosanice, Kuršumlijski fudbal obeležili su i braća: Stankovići Radovan i Ranko - Šora, Stankovići Boban i Gale, Popovići Milivoje - Binder i Boža - Arsenijević Živan i Bratimir - Timir, Radovanovići Nenad-Nena i Predrag Pedi, Vasiljevići Živa-Čivas i Miodrag-Pajac, Otaševići Milutin - Čoče, i Dragutin - Guta, Maksimovići Radoslav - Batka, Dragi, Tomići Duško, Sidža, Tomi i Pera, a kasnije dolaze braća Milijanovići: Radić i Zoran-Zoki, Đorđevići Milivoje-Banjac i Aca, Milićevići - Ćeleši Iva, Miki i Miša, Čarapići Puća i Ljuske, Miljevići: Lula i Cica, Jaćević Cvele i Čuri, Đorđevići - đavoli-Zoran i Radiša, kao (očevi i sinovi): Milosavljevići Dupeglave, otac Rade i njegovi sinovi Zoki i Veli, Čavići otac Dobrivoje i sin Vladan, Đorđevići otac Aca i sin Nemanja...

Ovim bismo završili našu priču o Kosanici - Kosančiću, ostavljajući mogućnost da je neko lli nešto ne namerno ispušteno.



Meseca januara 2000-te godine.  
Mihajlović Gordan ul.Kosovska br.13 Kuršumlija te.027/81-587